Europska unija (EU) postavila je ambiciozne ciljeve za prelazak na obnovljivu energiju i smanjenje emisije stakleničkih plinova. Trenutačni cilj EU je postići 55% smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. i postići klimatsku neutralnost do 2050.
Kako bi postigla te ciljeve, EU je provela nekoliko politika i inicijativa za promicanje obnovljive energije i energetske učinkovitosti. To uključuje:
- EU Direktiva o obnovljivoj energiji, koja postavlja obvezujuće nacionalne ciljeve za udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u EU,
- EU Direktiva o energetskoj učinkovitosti, koja postavlja obvezujuće nacionalne ciljeve za uštedu energije i zahtijeva od država članica da razviju planove energetske učinkovitosti,
- Sustav trgovanja emisijama EU-a, koji je sustav ograničenja i trgovanja osmišljen za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz industrije i energetskog sektora,
- program EU-a Horizon Europe, koji osigurava financiranje istraživanja i inovacija u tehnologijama obnovljive energije,
- Fond za pravednu tranziciju EU-a, koji pruža financijsku potporu regijama i zajednicama koje su najviše pogođene prijelazom na niskougljično gospodarstvo.
Energetska tranzicija u Europskoj uniji napreduje, ali ima još puno posla za postizanje klimatskih ciljeva EU-a. Prema izvješću Europske agencije za okoliš, udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u EU-u porastao je s 8,5 % u 2004. na 18 % u 2018. Međutim, stopa povećanja je usporila posljednjih godina, čak je i blago pala u posljednje dvije godine, što je rezultiralo time da ciljevi za obnovljivu energiju nisu na pravom putu za postizanje cilja za 2023. Sve države članice, a posebno države s velikom potrošnjom energije, morat će uložiti puno više truda u postizanje starog cilja EU-a od 32% do 2030., a kamoli novog ambicioznog plana za REPowerEU.
REPowerEU, najnoviji i najambiciozniji plan koji je Europska komisija objavila 18. svibnja 2022., ponovno je pomaknuo letvicu i postavio nove ciljeve za 2030. na 45%. REPowerEU se bavi brzim smanjenjem europske ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima brzim napredovanjem čiste tranzicije i udruživanjem snaga za postizanje otpornijeg energetskog sustava i istinske energetske unije.
Nadovezuje se na potpunu provedbu prijedloga Fit for 55 iznesenih prije dvije godine bez mijenjanja ambicije postizanja smanjenja od najmanje 55 % neto emisija stakleničkih plinova do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. u skladu s Europskim zelenim planom.
U novoj slici stvarnosti, EU se nada da će se potrošnja plina smanjivati bržim tempom, ograničavajući ulogu plina kao prijelaznog goriva. Međutim, priznaje da će odlazak s ruskih fosilnih goriva također zahtijevati ciljana ulaganja u sigurnost opskrbe plinske infrastrukture i vrlo ograničene promjene naftne infrastrukture uz velika ulaganja u elektroenergetsku mrežu i, optimistično govoreći, infrastrukturnu okosnicu za vodik preko cijele EU. Paralelno, neki od postojećih kapaciteta ugljena također bi se mogli koristiti dulje nego što se prvobitno očekivalo, uz ulogu nuklearne energije i domaćih izvora plina. Čini se da EU ulaže sve napore da napusti Rusiju kao dobavljača, koristeći pri tome sve raspoložive resurse.
Utjecaj sukoba između Ukrajine i Rusije
Rat između Ukrajine i Rusije ima određeni utjecaj na energetsku tranziciju u EU, posebice u pogledu opskrbe prirodnim plinom. Ukrajina je važna tranzitna zemlja za cjevovode prirodnog plina koji transportiraju ruski plin u EU. Sukob između Ukrajine i Rusije već je u prošlosti doveo je do poremećaja u opskrbi plinom, a ta se opasnost ponovno obistinila prošle godine.
EU je uvelike ovisna o uvozu prirodnog plina, s više od 40% količina u prošlosti kojih je dolazilo iz Rusije. Ovisnost o ruskom plinu neprestano je zabrinjavala EU jer stvara geopolitičke rizike i čini je ranjivom na poremećaje u opskrbi.
Kako bi smanjila tu ovisnost, EU već godinama radi sa svojim partnerima na diverzifikaciji izvora i ruta opskrbe plinom. To uključuje razvoj novih plinovoda iz drugih zemalja, kao što je Južni plinski koridor (SGC), koji transportira plin iz Azerbajdžana u EU. Sukob između Ukrajine i Rusije svakako će imati implikacije na budući razvoj novih plinovoda i diverzifikaciju izvora opskrbe plinom.
EU je kroz svoju povijest radila na razvoju strateškog partnerstva s Rusijom, posebno u pogledu energetske suradnje. Međutim, sukob je doveo do pogoršanja odnosa između EU-a i Rusije, s implikacijama na energetsku suradnju i druga područja trgovine i suradnje.
Nakon što je EU uvela ekonomske sankcije protiv Rusije kao odgovor na njezinu aneksiju Krima i uplitanje u sukob u istočnoj Ukrajini, te su sankcije imale značajan utjecaj na trgovinu između EU-a i Rusije, posebno u energetskom sektoru. To je dovelo do povećanja cijena energije u nekim državama članicama EU-a i možebitno je utjecalo na konkurentnost nekih, energetski intenzivnijih tvrtki u EU.
Taktike izbjegavanja rizika koristili su svi akteri, ne samo Europska komisija
Ključni akter u tom smislu bila je Europska komisija, koja je radila na razvoju brojnih inicijativa i politika energetske sigurnosti usmjerenih na osiguranje pouzdane i pristupačne opskrbe energijom za države članice EU. Te inicijative uključuju mjere za povećanje energetske učinkovitosti, diverzifikaciju izvora energije i opskrbnih putova te promicanje razvoja obnovljivih izvora energije.
Još jedan važan akter bila je sama energetska industrija EU-a, koja je uložila velika sredstva u razvoj nove infrastrukture i tehnologija za poboljšanje energetske učinkovitosti i diverzifikaciju opskrbe. Brza izgradnja novih terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Europi pomogla je povećati dostupnost prirodnog plina i smanjiti ovisnost o uvozu plinovoda.
Na kraju, i pojedinačne zemlje članice EU-a također su poduzele korake za poboljšanje vlastite energetske sigurnosti, uključujući razvoj vlastitih domaćih izvora energije i diverzifikaciju uvoza energije. Neke su zemlje intenzivno ulagale u obnovljive izvore energije poput energije vjetra i sunca, dok su druge istraživale potencijal plina iz škriljca i drugih nekonvencionalnih izvora.
Prilike za obrambenu proizvodnju za neke, ali ne za sve
Rat između Ukrajine i Rusije imao je mješovite učinke na europske proizvođače vojne opreme.
S jedne strane, sukob je potaknuo zabrinutost oko sigurnosti i doveo do povećanja vojne potrošnje u nekim zemljama, što bi moglo koristiti proizvođačima obrane u Europi. Zemlje poput Poljske, Rumunjske i baltičkih država (Estonija, Latvija i Litva) povećale su svoje izdatke za obranu kao odgovor na sukob, a to je dovelo do povećane potražnje za obrambenom opremom i tehnologijama.
Otkako se sukob zaoštrio u veljači 2022., velika većina članica EU-a počela je obnavljati vlastite obrambene sposobnosti.
Neki europski proizvođači vojne opreme koji su prethodno izvozili proizvode u Rusiju morali su pronaći nova tržišta za svoje proizvode ili diverzificirati svoju ponudu kako bi nadoknadili gubitak poslovanja s Rusijom.
Izazovi s kojima se suočava zrakoplovna industrija u EU
Sukob između Ukrajine i Rusije utjecao je na zrakoplovnu industriju u EU, posebno u obrambenom i svemirskom sektoru. Neka poduzeća iz EU-a u tim su industrijama imala partnerstva s ukrajinskim poduzećima koja su prekinuta sukobom. Osim toga, sukob je poremetio opskrbne lance za neke ključne komponente, poput titanija i drugih metala koji se koriste u proizvodnji zrakoplova.
Osim titanija, sukob između Ukrajine i Rusije poremetio je opskrbni lanac i za druge metale koji se koriste u proizvodnji zrakoplova, kao što su aluminij, nikal i kobalt. Ovi se metali koriste u raznim komponentama zrakoplova, uključujući motore, konstrukcije zrakoplova i stajni trap. Prekidi u opskrbnom lancu uzrokovani sukobom stvorili su izazove za neke tvrtke iz EU u zrakoplovnoj industriji, posebno one koje su se oslanjale na ukrajinske ili ruske dobavljače za te metale.
Automobilski sektor trpi štetu zbog nedostatka sirovina i prekida opskrbnog lanca
Sankcije su posebno pogodile europske proizvođače automobila koji su ranije izvozili značajnu količinu vozila i dijelova na rusko tržište. Kao odgovor na to, neki su se proizvođači morali usmjeriti na druga tržišta, poput Kine ili Indije.
Drugi značajan utjecaj odrazio se na opskrbne lance, posebno u pogledu dostupnosti sirovina kao što su čelik i aluminij. Sukob je poremetio trgovačke rute i stvorio nesigurnost u regiji, što je utjecalo na dostupnost i cijenu sirovina koje se koriste u proizvodnji automobila. To je navelo neke europske proizvođače automobila da potraže alternativne dobavljače ili da razmotre promjene u svojim strategijama opskrbnog lanca.
Upravljanje agrokemikalijama je stalni problem
Prošle godine EU je poduzela korake za ublažavanje nestašice poljoprivrednih kemikalija i dugoročno promicanje održivosti industrije s natprosječnim rezultatima.
Glavni pristup bio je diverzifikacija izvora opskrbe za ključne sirovine koje se koriste u proizvodnji agrokemikalija. EU je povećala uvoz potaše iz drugih izvora kao što su Kanada, Bjelorusija i Izrael, kako bi smanjila svoju ovisnost o uvozu iz regije.
Iako je Bjelorusija pod sankcijama zbog kršenja ljudskih prava, sankcije nametnute Bjelorusiji ne uključuju zabranu uvoza potaše ili drugih sirovina. Preko 2 milijuna tona potaše uvezeno je iz Bjelorusije prošle godine, što je čini drugim najvećim izvorom uvoza potaše za blok europskih zemalja nakon Rusije.
EU je također potaknula razvoj alternativnih izvora sirovina unutar bloka, kao što je potpora ulaganjima u rudarenje potaše u Španjolskoj.
Podrška je dana i razvoju održivih i ekološki prihvatljivih alternativa tradicionalnim agrokemikalijama. EU je uvela stroge propise o korištenju pesticida i gnojiva, s ciljem smanjenja njihovog utjecaja na okoliš i promicanja korištenja sigurnijih alternativa. Korištenje biopesticida i organskih gnojiva promiče se kao alternativa sintetičkim proizvodima, što će u budućnosti sigurno pomoći u smanjenju ovisnosti o uvoznim sirovinama.
Petrokemijske neprilike
Petrokemikalije su kemijski proizvodi dobiveni iz nafte ili prirodnog plina. Oni su bitna komponenta u proizvodnji širokog spektra proizvoda, uključujući plastiku, tekstil i sintetička vlakna. Proizvodnja petrokemijskih proizvoda složen je proces koji uključuje rafiniranje sirove nafte ili prirodnog plina za proizvodnju niza međuproizvoda, koji se zatim dalje obrađuju kako bi se proizveo niz krajnjih proizvoda.
Rusija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača sirove nafte i prirodnog plina, što je čini ključnim dobavljačem petrokemijskih sirovina za EU. Najvažnije petrokemijske sirovine koje proizvodi Rusija su etilen, propilen i benzen, a one se koriste u proizvodnji niza proizvoda uključujući plastiku, premaze i sintetička vlakna.
Ukrajina je također važan dobavljač petrokemijskih sirovina za EU, posebno amonijaka i dušičnih gnojiva, koja se proizvode iz prirodnog plina. Te se kemikalije intenzivno koriste u poljoprivrednoj industriji EU-a.
Prekidi u opskrbi petrokemijskim sirovinama iz Ukrajine i Rusije imali su značajan utjecaj na proizvodnu industriju EU-a. Prekid opskrbe ovim kemikalijama prouzročio je porast cijena i nestašice koje su od nedavno vidljive diljem Europe, što bi zauzvrat moglo utjecati na konkurentnost poduzeća u EU-u. To posebno vrijedi za industrije koje se uvelike oslanjaju na petrokemiju, poput industrije plastike. Tekuće napetosti između Ukrajine i Rusije definitivno su dovele do zabrinutosti oko stabilnosti opskrbnog lanca EU-a petrokemijskim proizvodima i drugim kritičnim sirovinama.
Europsko trostruko rješenje: novi izvori, nove tehnologije i domaća proizvodnja
Temeljni pristup bio je traženje alternativnih izvora prirodnog plina, koji je ključna sirovina za petrokemiju. EU istražuje i koristi potencijal uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz drugih regija, poput SAD-a, Kanade i Australije. To je dovelo do diverzifikacije opskrbe EU prirodnim plinom i smanjilo njenu ovisnost o Rusiji.
Osim toga, EU ulaže u obnovljive izvore energije i razvija nove tehnologije za proizvodnju petrokemijskih sirovina iz biomase i otpadnih materijala, za što EU redovno financira istraživačke i razvojne projekte usmjerene na proizvodnju kemikalija na biološkoj osnovi, proizvedenih iz obnovljivih sirovina kao što su biljna ulja i celuloza.
Posljednji pristup bio je povećati domaću proizvodnju petrokemijskih proizvoda u EU-u. To uključuje ulaganje u nove proizvodne pogone i nadogradnju postojećih pogona kako bi se povećala učinkovitost i smanjili troškovi. EU također istražuje potencijal plina iz škriljevca, kontroverznog izvora prirodnog plina koji se vadi hidrauličkim frakturiranjem.
Je li Europa ovoga puta za dlaku uspjela izbjeći opasnost?
Iako je sukob između Ukrajine i Rusije doista stvorio izazove za EU u smislu opskrbnog lanca za određene kemikalije i petrokemijske sirovine, EU je uspjela spriječiti potpunu krizu. Kombinacijom diverzifikacije izvora opskrbe, ulaganja u alternativne sirovine i povećanja domaće proizvodnje, EU je uspjela ublažiti učinak ogromne većine poremećaja opskrbnog lanca iz Ukrajine i Rusije.
Međutim, vrijedi napomenuti da je situacija i dalje promjenjiva, a tekuće napetosti između Ukrajine i Rusije mogle bi u budućnosti utjecati na lanac opskrbe za Europu. Osim toga, utjecaj sukoba osjetio se i u drugim područjima, kao što su zrakoplovna i obrambena industrija te poljoprivredni sektor. Stoga, iako je EU poduzela korake za rješavanje izazova uzrokovanih sukobom, situacija je i dalje složena i zahtijeva stalnu pozornost i upravljanje.